Citiranje izvora je važno za održavanje kvalitete i neutralne tačke gledišta Wikipedije. Wikipedija ne podržava pisanje vlastitih teorija, već se prevashodno oslanja na citiranje relevantnih izvora i objavljenih radova koji se mogu naći i provjeriti u javnosti ili na internetu
Riječ je glas ili skup glasova kome je pridruženo neko značenje te je osnovna jedinica svakog jezika. Obično se riječ sastoji od korijena te prefiksa ili sufiksa. Riječi se slažu i kombinuju kako bi se stvorile rečenice, sintagme, fraze i veća prozna ili poetska djela
Simbol je objekat, slika ili neka druga prezentacija ideje, koncepta ili apstrakcije. Čest primjer simbola su simboli korišteni na mapama koji prikazuju mjesta od interesa, kao što su npr. ukršteni mačevi koji predstavljaju bojno polje. Drugim riječima simbol je sve ono što može stajati umjesto nečeg drugog i da ga tom prilikom prepoznatljivo reprezentuje
Počeci istraživanja jezika vidljivi su još u spisima drevnih kultura (klasični su primjeri indijski gramatičar Panini, Platonov dijalog "Kratil", kao i mnoštvo djela arapskih gramatika koji su usredotočili svoj interes na strukturu jezika, ponajviše na raščlani islamskog svetoga teksta, Kur'ana). Iako u velikom broju starih kultura u većoj ili manjoj mjeri postoji izražen interes za ustroj i porijeklo jezika, moderna lingvistika vuče korijen iz evropske tradicije koja se počela ozbiljnije oblikovati u srednjem vijeku. Stave li se na stranu izvanjezični motivi srednjovjekovnih i renesansnih jezikoznanaca (želja za "otkrićem" jezika Adama i Eve, razne modernom čovjeku strane i bizarne ideje), činjenica je da razmišljanje o jeziku, kao i prve ozbiljnije gramatike i rječnici zapadnoga kruga, potiču iz doba pred 500-700 godina. Tada se i oblikovala filologija (doslovno- ljubav prema riječi), disciplina koja se sada različito interpretira, no koja bijaše jezikoslovljem onoga doba, dok se u moderno vrijeme uglavnom bavi analizom tekstova (tj., negovornih izraza) i proučavanjem klasičnih tekstova. Najznačajnija imena u filologiji 18. i 19. vijeka su bili Alexander von Humboldt, Franz Boas, Max Muller, te niz drugih jezikoslovaca koji su postavili temelje komparativnom izučavanju jezika - napose indoeuropskih, kao i zapadnim društvima "novootkrivenih" jezika sjevernoameričkih Indijanaca i drugih neeuropskih uljudbenih krugova. Koncem 19. vijeka je dominirala škola njemačkih filologa, u šali nazvana "mladogramatičari", koja je zabacila historijsku dimenziju jezika i usredotočila pažnju na govor i govorni ostvaraj u sadašnjici. Neki među mladogramatičarima, napose August Leskien, igrali su važnu ulogu u međunarodnoj afirmaciji pojma "srpskohrvatskog" jezika
Gramatika (latiniski ars grammatica, grčki techne grammatike, od riječi gramma - slovo) je dio lingvistike koji se bavi strukturom jezika. Gramatika obuhvata fonologiju, morfologiju, sintaksu i ortografiju. Svaki književni jezik je normiran, te norme su standardi koji se moraju poštovati u književnom jeziku. Gramatika se bavi upravo određivanjem tih standarda. Gramatika može biti
Jezik je sistem gestikulacije, gramatike, znakova, glasova, simbola, ili riječi, koji se koristi za prikaz i razmjenu koncepata (tj., za komunikaciju), ideja, značenja i misli. Proučavanje jezika kao koda se zove lingvistika, koju je kao akademsku disciplinu u tom obliku uveo Ferdinand de Saussure
Slaveni su najbrojnija etnička i lingvistička grupa naroda u Evropi. Govore slavenskim jezicima i nastanjuju najveće dijelove jugoistočne, istočne i srednje Evrope. Rasprostranjeni su takodjer i u dijelovima Azije sve do Tihog okeana
Hrvati su narod u grupi južnih Slavena, koji uglavnom nastanjuje područje Hrvatske, a žive i u Bosni i Hercegovini, kao jedan od tri konstitutivna naroda. Znatne hrvatske manjine žive u Vojvodini i austrijskoj pokrajini Gradišće, Italiji u području Molise, u Moravskoj, Slovačkoj i Češkoj te u pograničnim područjima zapadne Mađarske, Slovenije, Rusije,[potreban citat] Rumunije. Hrvati se često određuju kroz vezanost uz katoličanstvo i hrvatski jezik i vojničko zanimanje. Kroz čitav Srednji vijek predstavljali su pojam straha za cijelu Evropu.[potreban citat] Hrvatski najamnici u svim carskim vojskama od Karla V do Napoleona i Habzburga slovili su kao odani i hrabri vojnici. Najčuvenije konjičke jedinice su svakako La Cavalerie Cravate (La Kavaleri Kravat), mornarica i laka husarska konjica, te Trenkovi panduri. Po crvenom rubcu, koji su supruge, vjerenice, sestre ili majke svojim najmilijima vezivale oko vrata dobila je ime kravata, dok nekoliko termina u konjaništvu podsjeća na hrvatske konjanike, kao Korbač (od Korbat) ili Kravaš od (le Cravate) ili poseban hrvački zahvat - kravata
Austro-Ugarska ili Austro-Ugarska monarhija, poznato i pod imenom Dvojna monarhija, je bila država u središnjoj Evropi u 19. i ranom 20. vijeku. Nastala je od Austrije i Ugarske 1867., a prestala postojati 1918. nakon Prvog svjetskog rata. U jednoj od najvećih višenacionalnih država u Evropi pod istim su krovom, osim naroda Bosne i Hercegovine (od 1878. do 1918.), živjeli i Nijemci, Mađari, Poljaci, Italijani, Hrvati, Rumuni, Rusini, Slovaci, Česi, Srbi, Slovenci i drugi narodi. Vladarska loza dolazila je iz kuće Habsburg. Austro-Ugarska se je djelila na austrijski utjecaj (Cislajtanija) i mađarski utjecaj (Translajtanija)
Josip Vancaš studirao je na Visokoj tehničkoj školi u Beču 1876-81, a zatim radio u atelieru F. Fellnera i H. Helmera u svojstvu crtača na projektima za neka pozorišta, pa i za Hrvatsko narodno pozorište u Zagrebu. U tom ateljeu Vancaš je bio orijentiran na renesansni stil, što će mu kasnije naročito dobro doći u Sarajevu. Čekajući na pravo zaposlenje Vancaš se u oktobru 1882. upisuje na Arhitektonski odjel Akademije likov­nih umjetnosti gdje se kod Friedricha Schmidta posvetio studiju gotike. Schmidt je na tom polju bio najpozvaniji autorite
Katedrala Srca Isusova je rimokatolička katedrala u Sarajevu sagrađena 1889. godine. Projekat za izgradnju Katedrale uradio je Josip Vancaš kombinujući elemente romanike i gotike i tako stvorio sintezu po kojoj se ovaj objekat izdvaja od ostalih te vrste. Po tom projektu urađen je i dio enterijera. Izgradnja objekta je započela 1884. godine, a 1889. godine objekat je završen i predat na upotrebu sarajevskoj gradskoj općini.[1] Katedrala je izgrađena na mjestu nekadašnjeg janjičarskog logora gdje je austro-ugarska uprava namjeravala sagraditi gradsku tržnicu.[2] Trg ispred katedrale nosi naziv fra Grge Martića i na njemu se planira sagraditi spomen-obilježje papi Ivanu Pavlu II, koji je posjetio Sarajevo 1997. godine.[3